Dnevna doza fotografije
Sonic
Kontakt

Mejl:
sonic(at)globalnet.hr

AjSikJu
31-671-747

Sonic banner

Copyright
Fotografije su intelektualno vlasništvo te se ne smiju kopirati ili koristiti na bilo kojem mediju bez prethodnog odobrenja. Ako želite iskoristiti moje fotografije molim da mi se obratite na mail ili u komentarima.
Citat dana
Nema zapisa.
Banneri
Sonic na ptičici
Ptičica 88:31
Brojač posjeta
606673
Online portfolio
Ovaj blog je preseljen na novu adresu
Pozivam vas da ga pratite na toj adresi, sa puno novog i kvalitetnog sadržaja. Tamo ćete biti preusmjereni za 10 sekundi.
Blog
četvrtak, kolovoz 3, 2006
Hebem im sve šarafe svijeta. Dabog da šarafili svaki šaraf u neželjenom smjeru. Daboga da vam se gefufna začepila. Cinculatora im njihovog....

Kaj pošteni ljudi rade za 8000 kn ? Ne sigurno ovo:

Dođite u četvrtak. Zakompliciralo se... ipak u petak. Nazovite nas početkom slijedećeg tjedna. I onda konačno danas ujutro. "Gotov je.. dođite po njega". 

Ne da mrzim tramvaje , al bogami mislim da onaj tko izmisli neku zanimaciju u plavim kutijama grada Zagreba će bit bogataš. Zurit kroz prozor pol sata baš i nije neka zabava. Možda mi bude u penziji, kad bu mi zanimljivo pratit susjede.

I tak, dođem, pogledam, u radioni nikog. 10 sati. Nikog. Ajd lažem. Ona teta Štefica © sjedi za kompom, nezainteresirano prevrće karte u Solitaire-u. "Ja sam došel po auto". "Odite na kavu, dečki su na gablecu" veli ona, bez previše grča u licu. Icekiller žemska, vidim ja. Nagledala se takvih luzera ko ja. Krećem prema bircu i razmišljam si: "Pa nije baš da su se nadelali do sad, al ajde... "

Prevćem onu bijelu plastičnu žličicu po nakupini posmeđene vode, pogledom snimajući gdje su novine. Naravno, onaj uvijekprisutni kroner si je malo prilegel na njima. Nebum ga diral, ak je ko ja kad ga se probudi, nebu dobro. I tak, sjedim si ja i opet zurim. Bez prozora ovaj put. Nakon drugih pol sata trošenja života i buljenja u prazno, krećem.

"Evo, evo.. samo što nisu." Štefica © će.. Zapalim pljugu... Fuck... zadnja.... Al sreće, eto ti njih.. Lijeno prevrću svaki svoj francuz. I pritom ne mislim na ključeve, pa nemre se naglo krenutradit, jel tak?

"Evo samo da ti još nekaj zrihtam..." Vidim da bu potrajalo. "Dečki jel zna netko di je tu neka trafika. Ostal sam bez pljuga." Bez riječi, okreće se majstor kaj je krenul prema mom autu, ne pokušavajući si morti obrisat ruke od ulja jer zmazano, to je ipak sexy i muževno, kopa si po žepu od hlača, vadi dva cenera i tutne mi ih u ruke. WTF ?! Razmišljam si, morti me je nekaj krivo skužil. "Me krivo ste me shvatili, netreba mi lova, nego neznam di je trafika" sa smješkom ću ja. On mrtav-ladan: "Meni zemi bijelog malog Boru", bez smješka. WTF!?!?!? Ajd, neka mu je, ko ga jebe. Nebum ga ja učil kulturi, a bogami još veči strah mi je da mi ne hiti šarafe u motor.

I tak vratim se ja kad oko auta disco. Svi se skupili. Ne plešu, al imaju rave muziku od mojeg alarma. WTF?? "Jel vama radil alarm? Sad nam se počel palit sam od sebe." Ostali, vlasnici automobila koji ne pište me čudno gledaju, ja koračam stazu srama prema izvjesnom poludjelom autu, panično stiščući po ključu da se alarm zgasi. Da mi je u tom trenu bila nekakva letva u blizini, nebi okljevao. Potegnul bi i po autu, al bogami i po njima. 

U svom tom bijesu me dočeka nakešena faca klinca od kojih 18, glumi bijelog repera, po frizuri bi bil Nered, po rasporedu zuba Stoka,koji viri ispod volana. Mali bez uvoda ispali: "Kuš stari, ono, banana do jaja, ja sam si kod starog na puntaču taj senzor hitil van, onak iznad volana, pa mi je bolje lovilo". Okrenem se prema poslovođi samo sa tihim "Vodite ga odavdje. Sad."

"Nema frke, sad bumo mi to sredili... Nego oćete da vam operemo auto ?". Ma peri, sam mi skloni tog klinca sa očiju. I tak.. ja si pušim pljugu, al nekak mi sve smrdi da bum još nekaj. Prošlo je još kojih 20 minuta. Lud. "Pa oće to ?". "Ma znate, mi to ručno, pa najbolje da odete na kavu." Kavu ? Hebem vam sunce Kolumbijsko, trest ću se cijeli dan kolko sam ih ispil. Nabijem vam i kavu i auto i alarm i promjenu remenja.

Da skratim priču, platio ja iskeširajući dobru prosječnu dvomjesečnu plaću poštenog građanina i krećem u auto. Spuštam ručnu, pogled pada na konzolu, a na njoj lightshow. Božićno drvce usred ljeta. 

Mirno izlazim van, jer, kaj bum se živciral, sad bum ih sve pobil. I kaj. Završil bum u Lepoglavi il nekoj lijepoj ustanovi gdje su isto vlasnici problematičnih automobila. Ipak, šef shvaća situaciju, sjeda u auto na dva metra radi test od 0-100, naglo koči, izlazi van i veli: "ma to vam je sigurno od pranja, znate kakavi su kontakti. Dajte mu da se osuši". 

Ma da, auto drži zapravo prašina da se ne raspadne. Nedo Bog da padne malo kiše po njemu. Raspada se kula od karata. Osim toga, koji klinac se živciram, ajd gibam ja van.

Gas. I opet naglo kočenje. Izlazim van. "Dečki fali mi komad maske na konzoli, dajte mi pls šrafenciger, i da nitko nije niš reko jer bum ga zatukel tim šrafencigerom". I tak sam si ja zašarafil poklopac od alarma. Alarma kojeg su sad isključili da nebi plašil susjede po kvartu u tri ujutro. Ili kad god već autu dođe da ga uključi.

Otišel sam potiho, bez pozdrava. U legendu.  
 



sonic @ 23:15 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare