Dnevna doza fotografije
Sonic
Kontakt

Mejl:
sonic(at)globalnet.hr

AjSikJu
31-671-747

Sonic banner

Copyright
Fotografije su intelektualno vlasništvo te se ne smiju kopirati ili koristiti na bilo kojem mediju bez prethodnog odobrenja. Ako želite iskoristiti moje fotografije molim da mi se obratite na mail ili u komentarima.
Citat dana
Nema zapisa.
Banneri
Sonic na ptičici
Ptičica 88:31
Brojač posjeta
606912
Online portfolio
Ovaj blog je preseljen na novu adresu
Pozivam vas da ga pratite na toj adresi, sa puno novog i kvalitetnog sadržaja. Tamo ćete biti preusmjereni za 10 sekundi.
Blog
srijeda, rujan 27, 2006
Da li znate da je klincima kuća snova ona koja nema vrata? Nikakvih, ni ulaznih. Tako će i Mini-me naučiti sva pravila, biti dobar ko kruh, al neće zatvoriti vrata. To je očito neki dječji princip. Inače, pokušaj tog pravila smo htjeli uvesti ovog ljeta kad je lokalni šišmiš imao tulum po cijelom stanu. Nama dečkima je bilo zabavno, ali u mami se probudila ona čangrizavo-histerična baba. Za ne povjerovat je kako žene mogu gledati sve ona seciranja u kriminalističkim serijama ali se boje male nakupine dlaka sa krilima. Verzije bez krila, provjereno, imaju isti učinak...

Zbog saznanja o vratima odlučili smo se na dječji rođendan na otvorenome. Bundek je bio okupan suncem, mjesta za klince kolko ti srce želi... ma idila. Planirali smo max desetak djece međutim dobili smo ih stotinjak. Više manje..  Kobna greška je bila odredište tabora pokraj igrališta gdje te male spodobe jurcaju ko muhe bez glave, začuđujućom sposobnošću da se ne sudare.  I tako se skoro pa ostvarila moja najgora noćna mora gdje mi na vrata dolaze roditelji sa djecom, koja obave trganje stvari, riganje, sraćkanje pelena i onda odlaze.

Ja beznadno klimam glavom, dok roditelji viču i daju upute svakom od svojih "igrača". Slika za pamćenje koju možete vidjeti na svakom nogometnom igralištu, dok trener stoji uz liniju i viče na svoje igrače. Istu takvu virtualnu crtu su gazili roditelji, dižući se na noćne prstiće pokušavajući locirati krive poteze svojih pulena. Tako njih 5 stoji, dok zamjene u boljim polovicama sjede i preživaju roštilj. Kaos psihodelične cike pomiješane sa muzikom trešnjevačkih mališana para šumu uz povike:

"Ne bacaj pjesak!!!"
"Ne tuci Ivu!!!"
"Ne trči prema jezeru!!!"
"Obuci cipelu, izgubit češ je !!!"
"Ne diraj tog psa!!!"
... "Tko si ti !? I zašto jedeš hranu sa našeg rođendana?"

Mrak nas je na kraju potjerao u sigurnost stana, za veliki stol za obavezno čavrljanje o zadnjem psihofizičkom stanju svakog pozvanog posranka. Međutim nakon nekog vremena, shvatimo da se stanom čuje samo naš razgovor. Pogledavamo se... šok i nevjerica.
Za buduće roditelje, nedajte se prevarit mirnoćom svojeg djeteta ! Zapišite to! Ili je bolesno ili radi neku spaćku.

Uglavnom, djeca stoje ispred kompjutera i bleje u monitor.

Ja: "Šta radite ?"
Mini-me: "Pjeva.. na na na.."
Ja: "Ha ? Marta tko pjeva ?"
Marta: "Kanta..".. prst uperen prema DVD ladici koja ulazi i izlazi prikazujući gastrokartu rođendana. Sir i šunka nisu prizor koji želite vidjeti u DVD čitataću. Govorim iz osobnog iskustva.

Pogledam prema njima, a Mini-me sav ozaren sa smješkom na licu pokazuje prema kanti kao da prezentira najnovije nađeno Piccassovo djelo. Knedla u grlu mi se prevrće, kao da sam pojeo cijelu tortu zajedno sa svjećicama koje su klinci zaboravili ugasit. Ne smijem popizdit... ne smijem popizdit... Možda im ostavim trajni životni ožiljak za artističko izražavanje...
"Klinci.. znate šta... Idem sa ja malo legnut na kojih 15tak minuta...Vi mi uredite kompjuter... Uzmite olovke....... Ako vas to čini sretnima, onda sam i ja sretan... Sad kad dođe torta uzmite svječice i zapalite zavjese... "

Mini-me: "Tojta !!!!"
Klinci: "Torrttaaaa.. Oćeeeemooo tortu...."

sonic @ 14:30 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare