Dnevna doza fotografije
Sonic
Kontakt

Mejl:
sonic(at)globalnet.hr

AjSikJu
31-671-747

Sonic banner

Copyright
Fotografije su intelektualno vlasništvo te se ne smiju kopirati ili koristiti na bilo kojem mediju bez prethodnog odobrenja. Ako želite iskoristiti moje fotografije molim da mi se obratite na mail ili u komentarima.
Citat dana
Nema zapisa.
Banneri
Sonic na ptičici
Ptičica 88:31
Brojač posjeta
607430
Online portfolio
Ovaj blog je preseljen na novu adresu
Pozivam vas da ga pratite na toj adresi, sa puno novog i kvalitetnog sadržaja. Tamo ćete biti preusmjereni za 10 sekundi.
Blog - lipanj 2006
petak, lipanj 30, 2006
Zagrebčanec, a navijam za Hajduk. Ajd ne navijam, od kad mi nogomet nije sport broj jedan, a to je već duže vrijeme. Koom bi reko, "Kurac ti navijaš, neznaš ni nabrojat ni prvih 11 a kamoli klupu". Nikad nisam priznal, valjda nebu pročital, pojima ih više nemam. Sad kad ode Kranjčar i Pletikosa bit će to nemoguća misija... E da sjetio sam se.. Miladin ... al zakaj njega znam je već druga priča

Hajduk mi je služio samo da njega zajebavam. Čak sam mu majicu Naftaša nabavil. On, zaluđen plavetnilom. Čak mu je i žena i klinka plava.. Al opet ode ja od priče. Uglavnom, sad šutim. Ne trpim previše iz gorenavedenih razloga...

Ono što je moja sportska ljubav je Formula. Zaluđen totalno, već godinama. Većina ljudi koje sam upozno u zadnjih 4/5 godinama me nisu vidjeli bez Mclaren kapice. Čak se i ja ponekad iznenadim pred ogledalom, nakon kupanja, koje je naravno kao i kod svakog pravog muškarca rijetko. 

I šta sad ja pokušavam reć ? Pa eto shvatio sam da volim navijat za "luzere". Ne one totalne .. Al očito za one pri vrhu a opet godinama kurac od njih. Prešo sam sa nogometa na formulu.. i opet našo momčad koja ima povijest. Ima pobjeda. Ili bolje reć imala. Imala najvećeg od navjećih, pa Miku i sad malog pijanog Finca koji mi je najdraži od cijelog trenutnog grida.  Zadnjih (skoro pa) 10 godina nalazim se na kavi sa Markom i svaku jesen na kavi se pogledamo i onako odriješito sa žarom u očima velimo: "slijedeća godina je naša".. 

Šta ćemo reć ove godine ? U ekipu dolazi Alonso. Mlada kopija MS-a.. vozača kojeg cijenim , ali ko čovjeka i mufljuza nemrem smislit. Iz tima, očito, odlazi Kimi. Samo čekam Francusku kad Renault vrlo često objavljuje svoju vozačku postavu za slijedeću sezonu. Ako njega spomenu idem pratit pikado...
sonic @ 14:45 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 29, 2006

Čudan je lik taj Babić.... Taman kad misliš da ga počinješ kužit zasere ga .... al ono...  

Čitam njegov blog.. Mislim si .. fakat je car... piše o svemu .. onak iskreno.. valjda za dušu i iz zahebancije. I onda kao po dobrom starom običaju ... proser...

Počeo spiku o djeci : "Ili je to samo da se pohvale. Šta me briga tvoje je, moje nije kolko znam. U stvari, općenito mi na kurac ide taj ponos na djecu, stvaranje kulta djece. Kad vade slike iz novčanika pa pokazuju.

Kad kažem da život pametne odrasle osobe cijenim više nego prosječnog djeteta, gledaju me kao sotonu. Za prvog znam što je i kakav je čovjek, a od djeteta pitaj boga šta će ispast. Čista lutrija, sasvim moguće ništa dobro."

Nadam se samo da buš se jednog dana sjetil ovog kad ugledaš svog kikića. Kao što su ti rekli u komentarima. Ne pričaj o nečemu šta nisi iskusio... 

Da li si ikad osjetio da voliš nekoga ne tražeći baš ništa od njega? Nemoj me krivo shvatit, ja svoju ženu volim, kao i ona mene (barem se nadam da je još tako ) ali i ona i ja imamo isto mišljenje.. ovo je nešto više.. ovo je prava ljubav.. koja ne traži ništa, a daje bezkompromisno.

Sorry.. meni je fascinantno da to malo čudo uspije u 22 mjeseca (kolko moje malo ima) prohodat, progovorit, imat svoje mišljenje. I pazi .. najluđe od svega .. on je moj.. ja mulac, sam roditelj! Ej, pazit ću ga, maziti, pokušati biti najbolji roditelj ikad.. I bit ću ponosan na svaku njegovu novu riječ, reakciju, treptaj jer mislim da je nešto mojeg ugrađeno u sve to. To je moje najveće djelo koje mogu ostaviti iza sebe. Popišam ti se ja Matija na tvoje indexe, životne uspjehe, i sve ono što misliš da je bitno u životu... najbolja i nafascinantnija stvar koju možeš napravit u svom životu je to malo čedo.

Fakat nisam od roditelja koji non-stop pričaju o klincima, nisam baba koja priča kak je obukla malu/og i sl. ali razmisli, da te puste negdje u neki svijet gdje ne postoje ovakvi fizikalni zakoni, negdje gdje ne postoji ništa šta poznaješ.. kako bi se snašo ? Pa hebate, kad se javljaš na oglas za posao traže 3 godine iskustva.. za kaj ? Klinci u te tri godine naprave čudesa, nauče najtežu stvar, živjeti, komunicirati, razmišljati samostalno, nauče sva glavna hebena pravila koje smo si sami kao ljudi dali.. Ajde barem malo priznaj da su fascinantni ...

I ne samo da su fascinantni nego razmišljanje svakog tog djeteta je neiskvareno. Ono ne razmišlja kako će ukrast, nanjet bol, sl kao tvoja pametna odrasla osoba koju toliko cijeniš.
sonic @ 15:29 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 28, 2006
Da razbijemo monotoniju programiranja u kasne sate i da ne kunemo PM-e, PL-e i ine više sfere koje spavaju počeo sam filozofski komentar... "Ma mi smo ti niš koristi" velim ja Ratku... Digo je pogled, ošinuvši me polukrvavim očima koje su se skrivale iza podočnjaka, vjerovatno se pitajući koji mi je .. pa tu smo noćima da nebi zavrili taj projekt.... "Ma ne to... Nego ja si razmišljam... Kaj bumo mi rekli svojim unucima kad bu nas pitali kaj smo delali?"... Upitnik iznad glave raste i nikako da se pretvori u onaj stripovski oblačić i da bekne nešto... "Gle, pošteni ljudi rade zgradu... I za 50 godina bu reko .. ja sam ti ovo delal... a mi .. kaj bumo mi rekli... Internet kao ovakav medij nebu postojal... sve ovo ti je uzalud .. kreiramo nešto virtualno šta ne postoji... nešto što nemožeš dotaknut ... ne ostaje ništa materijalno za nama. A da ne pričam o tome da ako se malo zamislimo ne radimo niš pametnije od natjeravanje pixela po monitoru da su drugačije boje. Pišući, kodirajući, crtajući, pomicanjem prozora ... samo teraš pixele sim tam..." Niš.. muk.. sam je nastavil gledat u monitor...

sonic @ 12:58 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, lipanj 27, 2006
Od rođenja Davida slušam onu povijesnu (više me valjda ne pitaju jer vide da poludim) "Jel znaš premotat malog?"... Kak misliš jer ga znam premotat !? Otkud vam to glupo pitanje !? I što je zanimljivo nitko od frendova me to nije pitao... ne zato jer misle da znam/neznam nego zato jer je to normalno ... . Ne razumijem te babe kojima je to valjda jedino mjerilo "pravog muškarca", brižnog oca... kog k**** palca... 

I onda na sve to dobivam mraq newsletter o klincima (za sve tate/mame http://www.babycenter.com/) i u subjectu me dočeka "Hello, BabyCenter Mom!". Pa koji vam je ? Kaj je tak teško napisati Mom & Dad ? Kaj mi tate nebi trebali posvećivat vrijeme svojoj djeci ? Ili nas (tate) to nebi trebalo zanimat ? Stvarno ne kužim...

sonic @ 14:39 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, lipanj 23, 2006
Sjedimo u kafiću, svako šutke gledajući na svoju stranu dok mislimo svi o istoj stvari. „Si prespavo?“ pitam retorično „Matorog“. „Žuti“ je već zasjeo na stolac i naručuje već svima nam poznatu kavu, kraću nego Ronaldov pas. „Trebali smo proć“… i onda je počelo… priče o velikim nadanjima, nerealnim očekivanjima, Cici, Niki jednom, Niki drugom,  „ja sam rekao…“, „znao sam…“ pričama.
 
Začudilo me samo, što me ni ovo kao ni prijašnje Svjetsko nije navijački dotaklo. Prošlo, hajde, skoro pa da se dešavalo na drugom planetu, ali ovo … Mora da je sve u euforiji; nismo dočekali ono što smo tako prokleto dugo čekali. Od onog Mikinog gola Italiji. A tako nam malo treba.
 
Par poticaja medija i mi smo „svjetski prvaci“. Da li je to samo optimizam kojeg , naravno, podržavam ili su to nerealna očekivanja?  Kako to da je svaka anketa pokazivala pobjedu Hrvata velikom gol razlikom. Svi smo jurili u kladionice i stavljali velike iznose na „sigurnu pobjedu“. Cico nam je servirao „Brazilci su u nijansu bolji od nas“, a mi smo to progutali kao najslađi desert.
 
Da li je optimizam opravdan? I sam sam optimista, međutim, i sami komentari članaka/forumi/blogovi pokazuju koliko smo sad svi ogorčeni i koliko smo krivo percipirali Azijskog prvaka dok smo Australce već prije utakmice vidjeli kako spremaju stvari u tobolce i skakuću kući. Baš tako, arogantno i podcjenjivački. Tko je „napumpao“ taj balon samopouzdanja u iroganciju ? Da li su to mediji, ili smo mi takva nacija koja ne poštuje ništa osim uspjeha u top razredu ?
 
A sve je moglo izgledati toliko bolje. Eh, taj jučer… Čudan je to bio dan. Tko bi rekao da će se Ronaldo u „onoj drugoj“ tekmi onako vratiti. A da ne govorim o našima.
 
I da … skoro zaboravih… svi vi pojima nemate… crveni se dobiva nakon tri žuta.
sonic @ 13:17 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare